LISABON, Portugal – U četvrtak je Lisabon bio na rubu svakodnevnog protoka života uslijed štrajka koji su organizirale dvije glavne portugalske sindikalne konfederacije. Ovaj štrajk, koji uključuje blizu milijun radnika, predstavlja jedan od najznačajnijih izlazaka radnika u zemlji u proteklih deset godina. Glavni uzrok prosvjeda su planirane reforme zakona o zapošljavanju koje je predložila vlada desnog centra, a koje se sindikati protive, smatrajući da bi radnicima oduzele važna prava.
Impakt štrajka na svakodnevni život
Ulicama glavnog grada Portugalije zavladala je tišina. Obično živahna središta bila su gotovo prazna, dok su mnogi građani odlučili ostati kod kuće kako bi izbjegli komplikacije u prijevozu. Štrajk se odrazio na razne sektore, uključujući javne usluge, obrazovanje i zdravstvo. Mnogi liječnički pregledi su otkazani, a školski časovi su nedostajali, što je stvorilo dodatne izazove za građane koji su se pokušavali prilagoditi novonastaloj situaciji.
Vlada i sindikalna reakcija
Sindikati upozoravaju da bi predložene izmjene zakona mogle olakšati otpuštanja radnika, a također bi se mogla ograničiti prava na štrajk u dodatnim sektorima ekonomije. Osim toga, predložene izmjene uključuju i skraćivanje pauze za dojenje na prve dvije godine života djeteta, što bi dodatno moglo utjecati na radnice.
Ministar za kabinet, António Leitão Amaro, reagirao je na štrajk izjavivši da je imao mali utjecaj na privatni sektor, naglašavajući kako je većina Portugalaca i dalje na poslu. No, sindikati se ne slažu, ističući da se radnici bore za svoja prava i da je štrajk jasno pokazao njihovo nezadovoljstvo.
Utjecaj na transport i usluge
U međunarodnoj zračnoj luci u Lisabonu deseci letova su otkazani zbog odsustva pilota, stjuardesa i nositelja prtljage. Iako je zračna luka bila otvorena, bila je gotovo prazna. Nacionalni prijevoznik TAP Air Portugal uspio je održati samo 63 od svojih 283 redovnih letova, što je rezultiralo kaosom među putnicima koji su pokušavali pronaći alternativne opcije putovanja. Slično tome, željeznički i autobusni sustavi u Portugalu vrlo su osjetljivo reagirali, a podzemna željeznica u Lisabonu sustav je obustavila.
Ekonomija i socijalna pitanja
Portugal je suočen s brojnim ekonomskim izazovima, uključujući visoke troškove života i krizu stambenog prostora. Prosječna mjesečna plaća za radnike iznosi oko 1.600 eura prije oporezivanja, a minimalna plaća je 870 eura. Ova financijska stvarnost dodatno otežava život mnogim Portugalcima koji se bore s rastućim troškovima i inflacijom, koja se drži na razini nešto iznad 2%.
Dok Europska komisija očekuje rast BDP-a od oko 2% u ovoj godini, što predstavlja iznad prosjeka EU-a, nezaposlenost je također na zadovoljavajućoj razini, ispod 6%. Međutim, loša socijalna situacija u zemlji i niska primanja ukazuju na potrebu za promjenom i reformom u radnom zakonodavstvu.
Ujedinjenje sindikata
Ovaj štrajk također je obilježen povijesnim udruženjem dviju krovnih sindikalnih organizacija – Općeg radničkog sindikata i Opće konfederacije portugalskih radnika. Ovo je bio prvi put od 2013. godine da su se ove dvije organizacije udružile u borbi za prava radnika, što dodatno ilustrira ozbiljnost problema s kojim se suočavaju.
Tiago Oliveira, čelnik Opće konfederacije portugalskih radnika, izjavio je kako štrajk jasno pokazuje da radnici zahtijevaju povlačenje predloženog paketa reformi. Njihova ujedinjena snaga mogla bi signalizirati promjenu u načinu na koji se u budućnosti pristupa radnim pravima u Portugalu.
Reakcije i budućnost
Premijer Luis Montenegro je štrajk ocijenio “besmislenim”, tvrdeći kako zemlja napreduje i da je situacija u ekonomiji pozitivna. Ova izjava izazvala je dodatne reakcije u javnosti, s obzirom na to da je mnogo Portugalaca svakodnevno suočeno s teškim životnim uvjetima. Dok se ekonomski pokazatelji možda čine pozitivnim, stvarni život radnika odražava drugačiju sliku. Mnogi su skeptični u pogledu daljnjih promjena i nadamo se da će glas radnika biti uvažen u budućim raspravama o reformama.
