Više od nabave: Pravi izazovi prelaska flote na električna vozila
Flota kao imovina, a ne samo nabava
Godinama stručnjaci iz područja upravljanja voznim parkovima upozoravaju kako vozila treba tretirati kao strateške imovine, a ne samo proizvode koji se povremeno kupuju. Sporost prelaska na električna vozila (EV) u Australiji i Novom Zelandu jasan je pokazatelj važnosti ovog pristupa. Iako mnoge organizacije tvrde da su EV vozila preskupa, nepraktična za njihove potrebe ili još nisu spremna za širu upotrebu, ove tvrdnje često počivaju na pretpostavkama, umjesto na temeljitoj analizi.
Fokus na pogrešnim brojkama
Jedna od glavnih prepreka prelasku na EV jest usredotočenost na cijenu same kupnje vozila. Električna vozila često imaju višu početnu cijenu u odnosu na klasična vozila pogonjena benzinskim ili dizelskim motorom. Organizacije koje gledaju isključivo iz perspektive nabave tu često završavaju analizu: „EV je skuplji. Financijski se ne isplati. Kraj rasprave.“ Međutim, moderna uprava voznim parkom nikada nije bila samo o cijeni nabave. Ono što je važno jest izračun ukupnog troška vlasništva: gorivo ili energija, održavanje, popravci, vrijeme zastoja, ostatak vrijednosti, korištenje, financiranje i vrijeme zamjene.
Kada se svi ti faktori uključe u analizu, električna vozila često postaju vrlo konkurentna klasičnim vozilima, a u nekim slučajevima i znatno jeftinija. Organizacije koje promatraju flotu samo kao stavku nabave rijetko uopće dolaze do te faze analize.
Flota – puno više od same kupnje
Rastuća popularnost električnih vozila razotkriva veći problem: u mnogim tvrtkama, flota se tretira kao administrativna ili nabavna funkcija, a ne kao posebna disciplina upravljanja imovinom. Taj pristup ostavlja flotu bez odgovora na ključna pitanja: Koja vozila su prikladna za elektrifikaciju? Koliko kilometara dnevno prelaze pojedina vozila? Gdje se vozila parkiraju noću? Koji su stvarni troškovi goriva i održavanja svakog vozila? Koji su ciklusi zamjene i koja imovina ima najveće životne troškove? Bez odgovora na ova osnovna pitanja gotovo je nemoguće donositi informirane odluke o EV vozilima, a neizvjesnost obično vodi do neaktivnosti.
Izazov s podacima
Jedan od prvih koraka u svakom projektu elektrifikacije flote jest analiza korištenja vozila. Ovdje mnoge organizacije dolaze do neugodne istine: zapravo ne znaju kako im flota funkcionira. Zamjene su često vođene povijesnim praksama, a ne stvarnim operativnim podacima. Specifikacije su možda definirane i prije nekoliko godina, a nisu revidirane. Vrijeme zamjene često ovisi o budžetu, a ne stvarnom stanju. Prijelaz na električna vozila prisiljava organizacije da upoznaju vlastitu flotu na puno dubljoj razini. Nerijetko tada otkrivaju da su podatke trebali skupljati i analizirati još prije nego što su EV vozila postala tema.
Električna vozila – razmišljanje kroz cijeli životni ciklus
Za razliku od tradicionalne nabave vozila, uspješna integracija EV-a zahtijeva cjelovito promišljanje životnog ciklusa vozila. Uspješni fleet manageri razmišljaju o: načinu korištenja vozila, zahtjevima za punjenje, ponašanju vozača, strategijama održavanja, energetskim troškovima, planiranju infrastrukture, intervalima zamjene i preostalim vrijednostima. Sva ta pitanja nisu tema nabave, nego upravljanja imovinom.
Organizacije koje bilježe pravi napredak prema elektrifikaciji uglavnom su one koje već primjenjuju pristup analize cjelokupnog životnog ciklusa imovine. One prikupljaju operativne podatke, redovno analiziraju troškove i jasno znaju gdje EV ima smisla, gdje hibridi zadovoljavaju potrebe, a gdje su još uvijek nužna dizelska vozila.
Zrelost flote određuje uspjeh elektrifikacije
Jasna je veza između zrelosti upravljanja flotom i uspjeha elektrifikacije. Organizacije s razvijenim praksama upravljanja voznim parkom imaju definirane flote politike i upravljačke okvire, precizne podatke o imovini, praćenje korištenja, modeliranje troškova kroz cijeli životni vijek imovine, planirane programe zamjene i jasno postavljene ciljeve održivosti. Takve tvrtke mogu na temelju dokaza donositi odluke o tehnologiji vozila, dok manje zrele organizacije nemaju niti potrebne podatke, niti procese da provedu smislenu analizu. U njima su odluke često temeljene na osobnim preferencijama ili pretpostavkama, a ne operativnim dokazima.
Prava tranzicija je organizacijska, a ne tehnološka
Mnogo se toga piše o baterijskom dosegu, brzini punjenja, dolasku novih modela i padu cijena. Iako su ti trendovi pozitivni, oni nisu najveći izazov za organizacije koje razmišljaju o elektrifikaciji flote. Prava tranzicija je – organizacijska. Da bi uspješno prešle s vozila s unutarnjim izgaranjem na električna vozila, organizacije moraju prestati gledati flotu kao administrativnu obavezu i početi je tretirati kao stratešku imovinu. Najuspješnije u elektrifikaciji nisu nužno najbogatije organizacije ili one s najambicioznijim ciljevima smanjenja emisija, već one koje poznaju svoju imovinu od početka do kraja životnog ciklusa. Prije nego što može doći do prave tranzicije prema električnim vozilima, mora doći do tranzicije prema zrelom upravljanju flotom.
