Kako carine na automobile utječu na radničku klasu, a ne na strane proizvođače
Svijet automobilske industrije i carina
Automobilska industrija stoji na raskrižju između ekonomskih interesa i globalne politike, a u posljednje vrijeme postaje sve glasnija rasprava o tome koga zapravo pogađaju uvedene carine na uvoz automobila i automobilskih dijelova. Dok političari često opravdavaju carine kao sredstvo zaštite domaće industrije od strane konkurencije – prvenstveno kineskih i europskih proizvođača – stvarni teret ovih mjera iznenađujuće često nose kupci i radnici, a ne multinacionalni brendovi.
Mit o zaštiti domaće proizvodnje
Često se ističe argument kako carine “štite” domaće proizvođače vozila te tako stvaraju nova radna mjesta i čuvaju postojeća od strane konkurencije. Međutim, stručnjaci iz automobilske industrije upozoravaju da takav pristup ne rješava temeljne izazove, kao što su ulaganja u inovacije ili povećanje kvalitete proizvoda. U stvarnosti, većina multinacionalnih kompanija već ima razgranate lance opskrbe i mogućnost selidbe proizvodnje, zbog čega carine rijetko kad ozbiljno ugrožavaju njihove poslovne modele.
Povećanje cijena vozila i posljedice za potrošače
Jedan od najvažnijih aspekata carinske politike, kojemu se pridaje premalo pozornosti, jest povećanje krajnje cijene automobila za krajnje korisnike. Kada vlade uvedu carine od, primjerice, 25% na uvezene automobile iz Kine, Koreje ili EU, proizvođači te dodatne troškove rijetko kada sami apsorbiraju. Umjesto toga, teret se gotovo u pravilu prebacuje na kupca. To znači da će radnička i srednja klasa – ona kojoj su automobili najpotrebniji za svakodnevni život i rad – platiti više za isti proizvod.
Utjecaj na raznolikost i pristupačnost tržišta
Carine izravno smanjuju izbor dostupnih modela, posebno u segmentu pristupačnih električnih i manjih automobila. Mnogi kupci s ograničenim budžetom više neće imati mogućnost kupnje najpovoljnije opcije, već će biti prisiljeni birati skuplje modele domaćih proizvođača ili rabljene automobile, što dugoročno može usporiti obnavljanje voznog parka i prelazak na ekološki prihvatljivija vozila. To se zapravo kosi s ciljevima koje postavljaju mnoge vlade kad su u pitanju smanjenje emisija i borba protiv klimatskih promjena.
Neizravni učinci na radnike u automobilskoj industriji
Iako je čest argument da carine štite domaća radna mjesta, tržišni analitičari napominju kako dugoročne posljedice mogu biti suprotne. Više cijene dovode do smanjenja prodaje, što smanjuje potrebu za radnicima u domaćim tvornicama, prodajnim salonima i servisima, ali i opterećuje cijeli lanac opskrbe rezervnim dijelovima. Nadalje, pozicioniranje domaćih proizvođača u “zaštićenom” okruženju može voditi do nižih ulaganja u inovacije i tehnološki razvoj, što iz perspektive zaposlenika nosi rizik zaostajanja za globalnim konkurentima, smanjenja broja radnih mjesta ili stagnacije plaća.
Globalni primjeri i europske lekcije
U posljednjih nekoliko godina Europa i Sjedinjene Države pojačale su carinske barijere prema kineskim proizvođačima električnih vozila, kao što su BYD, NIO i Geely. Unatoč očekivanjima lokalnih industrijskih lobija, podaci pokazuju kako su cijene električnih automobila na nekim tržištima značajno porasle, dok je tempo prijelaza na vozila s niskom emisijom znatno usporen zbog smanjene pristupačnosti. Kineski proizvođači, s druge strane, sve češće investiraju u tvornice i istraživanje unutar samih europskih država, izbjegavajući time carinske namete, ali s dugoročnim posljedicama za lokalne proizvođače i njihovu konkurentnost.
Brojni izazovi za oblikovanje buduće politike
S obzirom na dinamiku globalnog tržišta, jasno je da carine nisu čarobno rješenje za izazove koji stoje pred domaćim automobilskim proizvođačima. Umjesto prividne zaštite kroz administrativne barijere, dugoročno održiva rješenja zahtijevaju ulaganja u inovacije, modernizaciju proizvodnje, prilagođavanje globalnim trendovima i uslugama posvećenim krajnjim korisnicima. To je osobito važno za očuvanje pristupačnosti automobila najširem sloju stanovništva, koji carinskim politikama – neovisno o namjerama – često snosi najveći dio tereta.