Kanadski automobilski sektor i „submarine deal” – što se zapravo dogodilo?
Najnovije vijesti iz Kanade podigle su prašinu u industrijskim i političkim krugovima. U središtu priče je kontroverzni dogovor oko nabave podmornica, kojim je, na iznenađenje mnogih, automobilski sektor ostao potpuno zaobiđen, iako se uoči potpisivanja javno isticalo koliko bi upravo ova industrija od toga mogla profitirati. „Empty handed”, kako to ističu kanadski izvori, najbolje opisuje osjećaj među kanadskim auto-proizvođačima nakon objave detalja sporazuma.
Pozadina cijelog „submarine deal-a”
Dogovor o kojem je riječ tiče se velikih ulaganja u modernizaciju i obnovu kanadske vojne flote, u prvom redu nabave novih podmornica u partnerstvu s međunarodnim kompanijama. Uoči sklapanja sporazuma, bilo je mnogo nagađanja da bi kanadske automobilske tvrtke mogle profitirati, budući da su mnoge od njih tehnološki spremne za isporuku specijaliziranih dijelova i sustava potrebnih za podmornice. Prethodne velike vojne ili industrijske nabave često su uključivale lokalne dobavljače – što je imalo snažan učinak na zapošljavanje i razvoj u zemlji.
Velika medijska pompa i očekivanja
Zašto je automobilski sektor bio toliko „na iglama”? Odgovor leži u snažnoj kampanji domaćih medija i lobiranja, koja se događala paralelno s pregovorima o podmorničkom poslu u Ottawi. Kanadski mediji (a posebice stručni portali vezani uz automotive industriju) pisali su o povijesnoj prilici za rast sektora i otvaranje tisuća novih radnih mjesta. Pratili smo javne istupe vodećih lobista, političara i predstavnika kompanija poput Magna International ili Linamar, koji su tvrdili da bi sudjelovanje u ovom projektu bio vjetar u leđa cijelom gospodarstvu.
Odlučujuće klauzule koje su sve promijenile
Međutim, iako se mjesecima uvjeravalo javnost da će domaći automobilski sektor imati značajnu ulogu, ispostavilo se da su ključne klauzule ugovora išle u korist međunarodnih brodogradilišta i dobavljača. Kanadske auto-kompanije tako su ostale po strani—bez ugovora, bez posla, bez zapošljavanja. Fraza „full press” – kojom se opisivala podrška domaćim proizvođačima – postala je, u konačnici, gorka ironija.
Reakcije iz industrije i političke arene
Reakcije nisu izostale. Kanadska Association of Auto Parts Manufacturers (APMA) javno je izrazila nezadovoljstvo odlukom vlade i načinom na koji je ugođen sporazum. U svojim priopćenjima ističu kako su domaće tehnološke i proizvodne mogućnosti bile potpuno ignorirane, bez transparentnog natječaja ili javne diskusije s industrijskim akterima. Na ovo su reagirali i pojedini federalni zastupnici, tražeći veći nadzor, pa čak i reviziju procesa donošenja odluka kod ovakvih važnih strateških nabava.
Širi učinci na kanadski ekonomski pejzaž
Iako se radi o jednom konkretnom ugovoru, ova situacija budi važno pitanje o dugoročnoj ulozi domaće automobilske industrije u nacionalnoj strategiji. Kanada je posljednjih godina značajno ulagala u razvoj „zelene“ auto-industrije, električnih vozila i moderne mobilnosti. Ovim potresom u vojno-industrijskom sektoru otvara se rasprava o tome kako osigurati da domaći inovativni kapaciteti ne završe zapostavljeni kad su u pitanju veliki javni projekti.
Budućnost i mogući pomaci
Ova priča nije samo odraz jedne propuštene šanse, nego i katalizator za redefiniranje odnosa između države i domaćeg industrijskog sektora. Kako kanadska vlada bude planirala nove strateške investicije – u obranu, infrastrukturu ili zelenu tranziciju – ostat će pod povećalom koliko će i kako poticati suradnju s domaćim auto-gigantima i dobavljačima koji su, ovom prilikom, ostali s „praznim rukama”.
