Edward Hoagland goodreads
Edward Hoagland, američki pisac i esejist poznat po svojim djelima o prirodi i putovanjima, nedavno je preminuo u 93. godini života u instituciji za starije osobe na Manhattanu. Njegova kći, Molly Magid Hoagland, objavila je tužnu vijest 17. veljače, a uzrok smrti nije bio specifično naveden.
Hoagland je bio izvanredan autor čija su djela obuhvaćala široku lepezu tema, od promatranja medvjeda u prirodi do filozofskih razmišljanja o ljudima i njihovom odnosu prema okolini. Njegov stil bio je poznat po digresivnosti i lakoći, što je čitateljima omogućavalo da se osjećaju kao da ih autor vodi kroz svoje misli i iskustva. Njegova sposobnost da započne esej s opservacijom iz prirode, kao što je ponašanje medvjeda, a zatim pređe na povijest uređaja za praćenje životinja, isticala je njegovu nevjerojatnu sposobnost povezivanja različitih tema.
U jednom od svojih najpoznatijih djela, “Medvjedi, medvjedi, medvjedi”, opisuje trenutak u kojem je promatrao ženku medvjeda kako priprema svoje gnijezdo. “Promatrali smo ženku kako priprema maleno svetište u obliku košare ispod uzdignutog korijenja bijelog bora, iz kojeg se iskrala, poput užurbanog, krupnog djeteta…,” pisao je, prenoseći na čitatelja ne samo vizualnu sliku nego i dublje emocije i promišljanje o prirodi.
Kroz svoje putne zapise, Hoagland je posjetio različite dijelove svijeta, uključujući Nacionalni park Yellowstone i Antarktički poluotok, te se često suočavao s izazovima ekstremnih klimatskih uvjeta. Njegov najhvaljeniji esej, “Hrabrost kornjača”, nudi fascinantan uvid u svijet ovih stvorenja, objašnjavajući složene rituale i komunikaciju među njima: “Kornjače kašlju, podriguju, zvižde, gunđaju i sikću, te proizvode društvene prosudbe.” Ova pažnja prema detaljima pokazivala je duboku povezanost koju je imao s prirodom.
Hoaglandov talent za pisanje priznao je književni svijet; njegovi radovi objavljivani su u uglednim publikacijama poput Village Voice i The New York Timesa. Osvojio je prestižne nagrade i nominacije, uključujući Nacionalnu književnu nagradu i književnu nagradu Lannan. Njegova sposobnost da piše o vlastitim unutarnjim sukobima i fizičkim poteškoćama privukla je pažnju mnogih uglednih autora, među kojima su bili Philip Roth, Joyce Carol Oates i Annie Proulx. Francine Prose je posebno pohvalila njegovu “iskrenost i neustrašivost” u suočavanju s vlastitim životnim izazovima.
Život Edwarda Hoaglanda obilježen je borbom s oštećenjem vida uzrokovanim kataraktom, što mu je otežalo promatranje svijeta oko sebe. Iako mu je operacija u njegovim 50-tima privremeno poboljšala vid, Hoagland je često pisao o svojoj jedinstvenoj perspektivi. U svojim memoarima “Točke kompasa” opisuje trenutak kada mu je liječnik skinuo zavoj, a on se suočio s nevjerojatnim otkrićem svjetline svijeta oko sebe. “Isprva ne ljepota svijeta, već svjetlina svijeta”, napisao je, pokazujući kako su iskustva u životu oblikovala njegovu percepciju stvarnosti.
Osim književne karijere, Hoagland je predavao na nekoliko institucija, uključujući Bennington College, gdje je bio dio fakulteta gotovo četiri desetljeća. Tijekom svog života suočio se s mnogim izazovima, uključujući osobne krize i kontroverze, no njegova strast prema pisanju i prirodi nikada nije oslabjela.
Rođen u New Yorku, Hoagland je proveo dio svog djetinjstva u Connecticutu, gdje je razvoj ljubavi prema prirodi i životinjskom svijetu oblikovao njegov budući rad. Njegova iskustva u cirkusu kao mladića ostavila su snažan dojam, inspirirajući ga da piše o životinjama. Nakon što je stekao obrazovanje na Sveučilištu Harvard, gdje su ga mentori usmjeravali prema poeziji i prozi, njegov je prvi roman, “Čovjek mačak”, objavljen 1956. godine.
Iako su njegovi rani romani postigli mješovite kritike, Hoagland je s vremenom pronašao svoj glas kao esejist. Njegova sposobnost da kroz eseje otkrije vlastita iskustva i emocije istakla ga je kao jednog od značajnijih pisaca svog vremena. Njegov izvorni stil i duboka promišljanja o životu i prirodi ostavljaju trajni dojam na čitatelje.
