U četvrtak, 17. travnja 2025. godine, svijet je svjedočio tragičnom događaju koji se odigrao u blizini Napulja, u Italiji. U prometnoj nesreći koja se dogodila na žičari Monte Faito život je izgubilo četvero ljudi, dok je jedna osoba teško ozlijeđena. Incident se zbio oko 14:40 po lokalnom vremenu na liniji koja povezuje Castellammare di Stabia s prekrasnim vrhom Monte Faito, smještenim 45 kilometara jugoistočno od Napula. Očevidci su, s tugom u glasu, izvijestili da je jedan od potpornih kabela žičare puknuo, što je uzrokovalo pad kabine s putnicima nekoliko stotina metara niz strmu padinu.
Među žrtvama nesreće nalazio se britanski par, izraelska žena, te operator žičare, 59-godišnji Carmine Parlato. Peta žrtva, za koju se vjeruje da je još jedan izraelski turist, prebačena je u bolnicu u Napulju s kritičnim ozljedama, no njezino stanje se od tada stabiliziralo. Lokalni dužnosnici potvrdili su da su žrtve uživale u predivnim pogledima na Napuljski zaljev i planinu Vesuvius kada su se našli u ovoj tragičnoj situaciji.
Žičara, koja je službeno otvorena za ljetnu sezonu samo deset dana prije nesreće, nedavno je prošla obavezni sigurnosni pregled. Umberto de Gregorio, predsjednik EAV-a, tvrtke koja upravlja tom žičarom, izrazio je šok i tugu zbog događaja, naglašavajući kako je “ono što se danas dogodilo potpuno nezamislivo”. De Gregorio je dodao da su svi sigurnosni uvjeti bili ispunjeni prije nastavka rada žičare.
Dok su se spasilačke operacije odvijale, više od 50 vatrogasaca i hitnih službi radilo je na osiguravanju područja. Jedna kabina, koja je prevozila 16 putnika, uspjela se sigurno zaustaviti u blizini podnožja planine, a svi putnici u toj kabini su spašeni. Ipak, magla i snažni vjetrovi, koji su dostizali brzinu do 100 kilometara na sat, otežali su pristup mjestu pada. Preliminarna izvješća sugeriraju da kočnice za hitne slučajeve na kabini koja se srušila nisu uspjele funkcionirati, dok su one u drugoj kabini radile ispravno.
Giorgia Meloni, talijanska premijerka, koja se u tom trenutku nalazila u Washingtonu, izrazila je sućut obiteljima žrtava, nazvavši događaj “tragičnim i bolnim danom za Campaniju”. Njene su riječi odjeknule kod lokalnih dužnosnika, koji su izrazili šok i tugu zbog gubitka života u ovom tragičnom incidentu.
Monte Faito žičara posluje od 1952. godine i ovaj incident predstavlja šokantnu prekretnicu u povijesti njezina rada. Godine 1960. zabilježena je slična nesreća koja je također rezultirala smrtnim slučajevima, što je pokrenulo brojne sumnje oko sigurnosti žičara u Italiji. Nakon ove tragedije, vlasti su pokrenule kriminalističku istragu s fokusom na moguće optužbe za ubojstvo protiv operatora žičare.
Britanski vanjski ured potvrdio je da je u kontaktu s lokalnim vlastima vezano uz identitet britanskih žrtava, koji još nije službeno potvrđen. Istragu o nesreći vode tužitelji u Torre Annunziata, dok ispituju okolnosti koje su dovele do kvara kabela.
Svjedoci incidenta, uključujući putnike iz druge kabine, opisali su svoje strašno iskustvo. Jedna studentica, Elisa, ispričala je muke koje su prošli kada je njihova kabina iznenada zastala u zraku. “Osjećalo se kao da smo na koturaljci, a onda smo ostali obješeni. Bilo je zastrašujuće, ali spasioci su nas smirivali”, izjavila je.
Kako istraga napreduje, ostaje mnogo pitanja o sigurnosnim protokolima i održavanju žičare. EAV tvrdi da su svi potrebni tehnički pregledi zakonski izvršeni prije ponovno otvaranja usluge, no tragična situacija pokrenula je raspravu o potrebi temeljitog pregleda sigurnosnih mjera kod sličnih sistema u Italiji.
Žičara koja je prošle godine prevezla više od 113.000 putnika, oduvijek je bila popularna atrakcija ne samo za turiste, već i za lokalno stanovništvo koje traži spektakularne poglede na okolni krajolik. Međutim, tragedija koja se dogodila bacila je mračnu sjenu na njezinu reputaciju i stvarila zabrinutosti o sigurnosti takvih atrakcija u nepovoljnim vremenskim uvjetima.
Nakon ovog incidenta, lokalni dužnosnici pozivaju na strože propise i bolji nadzor nad radom žičara kako bi se spriječile slične tragedije u budućnosti. Kako se istraga nastavlja, zajednica se suočava s tugom i težinom gubitka, dok se implikacije ovog razornog događaja polako otkrivaju.
Ovaj tragični incident služi kao snažan podsjetnik na nužnost sigurnosti u turističkoj industriji, osobito u regijama koje se oslanjaju na atrakcije poput žičara. Dok obitelji oplakuju svoje voljene, nada se da će lekcije koje se izvuku iz ovog strašnoga događaja pridonijeti sprječavanju ponavljanja sličnih tragedija u budućnosti.
