Atto 3 je udoban i lak za manevriranje u gradu, ali vožnje autocestom su preglasne, a zavojite ceste nisu zabavne
U gradu
BYD Atto 3 u gradskom okruženju pokazuje svoje najbolje strane. Njegov ovjes je mek, što omogućava nesmetano prevladavanje neravnina i rupa na cesti. Preglednost prema naprijed je vrlo dobra zahvaljujući nisko postavljenoj armaturnoj ploči, iako upotreba zaslona u portretnom načinu može smanjiti efikasnost pregleda. Ipak, mali stražnji prozor smanjuje vidljivost unatrag, što može predstavljati problem, posebno u gustoj gradskj vožnji.
Atto 3 dolazi s kamerom za vožnju unatrag, ali ona se lako zaprlja prilikom vožnje po mokrim ili prljavim cestama, a nemajući sustav za pranje. Slika koju prikazuje kamera je visoke kvalitete, s 3D pristupom i ‘prozirnim poklopcem motora’, što pomaže kružnim vožnjama ili prelazima preko neravnog terena. Ipak, vozači možda neće previše skretati s ceste, a debeli stup prednjeg vjetrobranskog stakla dodatno otežava preglednost pri zavoju.
Upravljanje je vrlo lagano, a krug okretanja od 10,7 metara omogućava lako manevriranje kroz uske ulice i kružne tokove. Međutim, jedan od zanimljivih elemenata – ‘woooo’ zujanje upozorenja za pješake – može povremeno biti pomalo zastrašujuće, zvučeći kao da vas prate duše iz nekog horror filma.
Na autocesti
Na autocesti, Atto 3 s električnim motorom od 204 KS pruža glatku vožnju i dobru brzinu. Brzo se prilagođava ubrzanju, ali kada prekoračite brzinu od 60 mph, na površinu izlazi značajan problem: buka vjetra. Ova buka, posebice oko retrovizora, može biti vrlo neprijatna, gotovo kao da se nalazite u karavanu na rubu litice u Walesu.
Što se tiče energetske učinkovitosti, rezultati su umjereni. Tijekom testa stekli smo prosjek od 3,3 milje po kWh, što nije daleko od BYD-ove tvrdnje od 3,8 milja po kWh. To znači da je stvarni domet otprilike 290 milja, dok je naveden domet 260 milja. Iako nije najgore, s obzirom na činjenicu da je BYD poznat kao proizvođač baterija, moglo bi se očekivati bolje performanse.
Na zavojitoj cesti
Atto 3 nudi sportski način vožnje koji se aktivira jednostavnim prekidačem na konzoli. Međutim, razlike u performansama su minimalne – instrumenti se samo osvijetle a upravljanje ostaje bez oštrih reakcija. Ovdje se osjeća nedostatak stvarnog poboljšanja, što postavlja pitanje: zašto? Mekani ovjes, koji odlično funkcionira u gradu, nije idealan na zavojuitim cestama. Čini se da se automobil nikako ne smiruje, stvarajući nelagodu prilikom prolaska kroz neravne dijelove ceste.
Osjećaj kočenja također je neobičan. Kada lagano pritisnete papučicu kočnice i potom je otpustite, čini se da se povratna reakcija nastavlja još nekoliko sekundi, a tu je i kašnjenje gasa koje dodatno otežava vožnju. Upravljač je iznimno lagan, poput upravljanja Mars Roverom putem daljinskog upravljača iz daljine, što može biti odbojno vozačima koji traže dinamičniju vožnju.
Ipak, Atto 3 imaju potencijal za brzo ubrzanje. Postizanje 0-60 mph za 7,3 sekunde je impresivno, iako uz malo proklizavanja kotača kod kretanja iz mirovanja.
