
U svjetlu novog izvješća, zastupnici i senatori u Keniji primaju znatne iznose novca za održavanje automobila i dodatke za kilometražu. Službena informacija otkriva da će svaki zastupnik zarađivati Sh356.525 (oko 2.500 kuna) mjesečno za održavanje automobila, uz dodatnih Sh366.011 (oko 2.700 kuna) za pređene kilometre. Ove brojke se čine značajnima, pogotovo kada se uzme u obzir da trošak godišnje iznosi Sh8,7 milijuna (oko 62.000 kuna) po zastupniku.
Zbrojivši sve troškove, ukupan iznos koji će isplatiti porezni obveznici iznosi oko 3,6 milijardi Sh godišnje (približno 25 milijuna kuna) za 417 zakonodavaca. Ovi iznosi postavljaju pitanja o financijskim prioritetima i načinu na koji se državna sredstva raspoređuju.
Prema pismu koje je dobilo Standard, očekuje se da će navedene beneficije za članove parlamenta početi od 1. travnja 2025. godine, nakon niza sastanaka između Komisije za plaće i naknade (SRC) i Komisije za parlamentarne službe (PSC). Detalji su jasno definirani, dok se pravila i osnovi za izračun dodataka temelje na: “održavanju automobila” i “prijenosnoj kilometraži”.
Osim mjesečnih iznosa, savjetodavno pismo ističe da će članovi parlamenta s izbornim jedinicama udaljenim više od 205 km od glavnog Grada (Nairobi) dobivati dodatne naknade. Ova naknada za dodatne kilometre iznosi Sh152.6 po litri goriva, te će članovi koji putuju do svojih izbornika biti dodatno kompenzirani na temelju stvarne udaljenosti, s maksimalnim povratnim putovanjem koje iznosi Sh462.887 (oko 3.200 kuna).
Posebna naknada za parlamentarne dužnosti također se spominje u obavijesti od 9. kolovoza 2023. godine, gdje se navodi da će državnim službenicima koji sudjeluju u parlamentarnim aktivnostima biti plaćeno do maksimalnog Sh150.000 (oko 1.200 kuna) mjesečno. Ovi iznosi su zasigurno značajni u kontekstu trenutnih ekonomskih izazova s kojima se suočava zemlja, uključujući pritisak za smanjenje javne potrošnje.
Vlada Kenije Kwanza nedavno je pozivala na mjere štednje, sugerirajući potrebu za smanjenjem plaća i preusmjeravanjem sredstava na prioritetnije aspekte kao što su zdravstvo i obrazovanje. Ovo očito povećano financiranje za zakonodavce dolazi u trenutku kada se čini da se traže načini za smanjenje troškova na višim razinama državne uprave.
Osim financijskih pitanja, postoji i porast kritika o pravednosti ovih novih izdataka, s obzirom na otvorena pitanja o javnim uslugama i općem blagostanju građana. Prioriteti u trošenju javnog novca postaju predmetom javnih rasprava, gdje se građani često pitaju zašto bi politici i zakonodavcima trebala biti dodijeljena takva velika sredstva u odnosu na druge vitalne sektore.