Moje putovanje u Kostariku: Preobražaj kroz zajedništvo i učenje
Uvod u iskustvo
Putovanje u Kostariku s grupom autohtonih studenata i vođa bilo je jedno od najznačajnijih iskustava u mom životu. Kada sam primila e-mail s pozivom da se pridružim ovom putovanju, osjećaj uzbuđenja bio je neizmjeran. Nikada nisam pomislila da ću biti izabrana za ovaj jedinstveni projekt, koji je dolazio u vrijeme kada sam prolazila kroz osobnu tragediju. Izgubila sam najboljeg prijatelja, a kada sam saznala da sam izabrana za ovo putovanje, osjećala sam da je to njezina poruka da nastavim živjeti punim plućima.
Veze s drugim studentima
Jedan od najdragocjenijih dijelova ovog iskustva bile su veze koje sam uspostavila s drugim domorodačkim studentima i vođama iz cijele Kanade. Bilo je nevjerojatno znati da imamo zajedničku povezanost kao pripadnici autohtonih zajednica. Tijekom našeg boravka, dijelili smo svoja iskustva i učili jedni od drugih. Jednog poslijepodneva, dok smo uživali u svježe prženoj kavi i plantažama, pokazala sam jednoj kolegici prekrasan cvijet u džungli. Taj trenutak eterealne ljepote utjelovio je našu povezanost s prirodom i jedni s drugima.
Razumijevanje autohtonog iskustva
Jedna od najljepših stvari bila je mogućnost razgovora o mom autohtonom iskustvu s drugima koji su ga razumjeli, bez potrebe za objašnjavanjem ili ispričavanjem. Svi smo znali tko smo i tko su naši preci. Ova povezanost osjećala se gotovo duhovno, čineći me lakšom i ispunjenijom. Povratak kući bio je obilježen promjenom; ljudi su primijetili da sam se transformirala. Bit ću zauvijek zahvalna GLP-u i NSCC-u na ovoj prilici koja mi je omogućila da otkrijem nove dijelove sebe.
Izazovni trenutci
Neka od komičnih iskustava također će ostati urezana u mom sjećanju. Jedan od najšokantnijih trenutaka bio je kada sam probala živu termit s lokalnim vodičem. Bilo je to ne samo izvanredno iskustvo, nego i izvor smijeha za sve nas. Također, dogodila se situacija kada sam izgubila naočale u oceanu zbog iguane, što je dodatno obogatilo moje avanture.
Učenje od zajednice Boruca
Tijekom boravka u Boruci, autohtonoj zajednici u kostarikanskoj džungli, bila sam duboko impresionirana otvorenošću i spremnošću zajednice da dijeli svoje znanje i iskustvo s nama. Učila sam o ceremonijama i procesu stvaranja kakaua, kao i o umjetničkim aspektima njihove kulture, uključujući izradu maski. Starješine su s nama dijelile priče, rituale i važnu povijest koja seže unatrag stoljećima.
Duhovna povezanost s prirodom
Hodanje kroz džunglu imalo je transformativno djelovanje. Nosila sam mokasine koje su me povezivale s tlom, potičući me da se osjećam ukorijenjenom. Tijekom tih dana, umorna, ali ispunjena, osjećala sam pomoć svojih predaka. Ona energija mudrosti koju su starješine dijelile bila je poput zaštite – osjećala sam se kao da nosim njihov duh u sebi.
Rad s rukama
Naučili smo kako pripremiti obroke vlastitim rukama. Svaka zamisao o hrani počinjala je s ljubavlju prema zemlji. Kroz svaki obrok koji smo pripremili na ručno izgrađenoj vatri, uključivali smo se u proces stvaranja i dijeljenja. Ovo iskustvo je obogatilo naše odnose, i učvrstilo našu sposobnost povezivanja bez riječi.
Učenje i tumačenje
Kao student tumačenja, bilo mi je fascinantno vidjeti primjenu tumačenja u stvarnom životu. S lokalnim vodičima, Dayanom i Brandom, učila sam različite aspekte prijevoda između engleskog i američkog znakovnog jezika. Ova prilika omogućila mi je rast u mojim vještinama i razumijevanju procesa prebacivanja između jezika i kultura.
Refleksija
Konačno, putovanje u Kostariku nije bilo samo fizičko iskustvo; bilo je to emocionalno i duhovno putovanje koje me ostavilo s neizbrisivim tragom. Pronašla sam nove dijelove sebe dok sam istovremeno osjetila bliskost s onima koji su me prethodno oblikovali. Ovo putovanje će zauvijek biti dio mene, oblikujući moj pogled na svijet i na vlastito nasljeđe.