Paul Goddard: Slijepi Željeznički Aktivist iz East Sussexa
Izvor slike, Hannah Gray/BBC
Naslov slike: Paul Goddard, slijepi aktivist za željeznicu, kaže da mu je teško putovati od lokalne stanice do Londonskog mosta.
Život s Ograničenjima
Paul Goddard, slijepi aktivist iz Crowborougha, rođen je slabovidan i registriran je kao slijep od 2008. godine. Njegova svakodnevica uključuje putovanja vlakom do Londona, što za njega često predstavlja izazov, zbog složenosti i nedosljednosti programa pomoći putnicima. Ova svakodnevna borba često dovodi do osjećaja tjeskobe i nesigurnosti, pogotovo kada se suočava s nepredvidljivim situacijama na željezničkim postajama.
Problemi s Pristupačnošću
Nedavna vladina odluka da se obustave projekti pristupačnosti na 19 postaja, uključujući Wivelsfield i Maidstone West, dodatno je pogoršala situaciju. Goddard je istaknuo da se osjeća razočarano zbog ove odluke koja, prema njegovom mišljenju, pokazuje nedostatak interesa za potrebe slijepih i slabovidnih putnika.
Tehnološka Rješenja i Nedostatak Osobe
Sustav Passenger Assist omogućuje korisnicima da unaprijed rezerviraju pomoć tijekom putovanja. Iako je tehnologija došla na daleko, Goddard se suočava s brojnim poteškoćama prilikom korištenja ove usluge. Njegova iskustva ukazuju na ozbiljne propuste u usluzi, posebno na njegovoj lokalnoj postaji i na London Bridgeu. Iako je Crowborough osoblje prisutno ujutro, putovanja izvan tog vremena predstavljaju “vrlo izazovno” iskustvo.
“Doslovno sam prepušten sam sebi da pregovaram o postaji,” kaže Goddard, naglašavajući osjećaj izolacije i napetosti prilikom tranzita. Čak i kada svaki put rezervira pomoć, često na London Bridgeu ne zatekne nikoga tko bi mu trebao pomoći, što dodatno povećava njegovu tjeskobu.
Istraživanje i Iskustva drugih
Prema istraživanju Kraljevskog nacionalnog instituta za slijepe osobe (RNIB), troje od četiri ispitanika među gotovo 1200 slijepih i slabovidnih osoba kažu da se ne mogu osloniti na željezničko osoblje. Jos 44% ispitanika ističe nesposobnost pomoćnog osoblja na kolodvorima. Ovi podaci odražavaju stvarnost kojom se Goddard suočava i potvrđuju njegov apel za većim razumijevanjem i podrškom.
Pristupačnost kao prioritet
Carl Martin, voditelj pristupačnosti u GTR-u, iznio je posvećenost tvrtke poboljšanju usluga za slijepu i slabovidnu zajednicu. Nakon razgovora s Goddardom, GTR se odlučio isprobati model “posvećenog pomoćnog koordinatora putovanja” na London Bridgeu. Ova inicijativa može donijeti promjene, ali Goddard naglašava da su promjene neophodne i na drugim postajama.
Razočaranje i Poruke za Vladu
Goddard se osjeća frustriranim zbog vladine odluke da se obustave određeni projekti pristupačnosti koji su imali potencijal za poboljšanje putničkog iskustva. On poziva vladu da pokaže “malo poštovanja” prema slijepim i slabovidnim putnicima, ističući da je pristupačnost temeljno pravo, a ne privilegija.
Ministarstvo prometa (DfT) odgovorilo je na njegove pritužbe navodeći da “svatko treba moći putovati sigurno i dostojanstveno”, te su najavili ulaganje od gotovo 280 milijuna funti u projekte pristupačnosti.
Zaključak
Goddardova iskustva i aktivizam osvetljavaju nevidljive izazove s kojima se svakodnevno susreću slijepi i slabovidni putnici. Njegova borba za pristupačnost nije samo borba za osobnu udobnost, već i poziv na promjenu koja može unaprijediti živote mnogih drugih ljudi koji se suočavaju s istim izazovima.
