U posljednje vrijeme, razgovori o regionalnim okusima, modi i ritualima često su prisutni u društvu, no stvarnost očuvanja ovih bogatih tradicija ostaje neistražena. Jedan od najfascinantnijih aspekata tradicionalne indijske kulture je nakit Chettinad, koji se pojavljuje u tamilskom epu Silappatikaram još u drugom stoljeću n. e. Ovaj nakit ne samo da svjedoči o estetskom izrazu, već također djeluje kao simbol prosperiteta i kulturnog nasljeđa zajednice Nagarathar (Nattukottai Chettiar), specifične zajednice trgovaca iz južnog dijela Indije.
/filters:format(webp)/local-samosal/media/media_files/2025/11/18/2-11-2025-11-18-11-53-44.jpg)
Muzej u Karaikudiju: Oživljavanje tradicije
U Karaikudiju, gradu poznatom po veličanstvenim vilama i sofisticiranim dvorištima, nedavno je otvoren muzej koji predstavlja ključni dio kulturne baštine. Smješten u uskim ulicama SRM-a, ovaj muzej rezultat je vizije Meenu Subbiah, žene koja je desetljećima posvetila svoj život oživljavanju tradicije nakita Chettinada. Njeno nastojanje osnažilo je zajednicu i donijelo novu dimenziju u očuvanje njihovih povijesnih vrijednosti.
Zajednica Nagarathar: Trgovci i putnici
Nagarathar, poznati trgovci iz južnog Indije, bili su neustrašivi morski putnici koji su širili kulturu Chettinada preko granica. Govori se da su donijeli ne samo zlato i dragulje, već i umjetnost i tradicije koje su oblikovale njihovu zajednicu. Prema riječima Meenu Subbiah, muzej je zapravo posveta toj hrabrosti i povijesti.
/filters:format(webp)/local-samosal/media/media_files/2025/11/18/6-8-2025-11-18-11-54-03.jpg)
Pettagam: Čuvar bogatstva i identiteta
Ime muzeja, Pettagam, posuđeno je iz tradicije gdje je svako kućanstvo Nagarathar imalo “pettagam”, odnosno željezni sef za čuvanje zlata, dijamanata i drugih dragocjenih predmeta. Ova tradicija odražava njihovu povezanost s materijalnim bogatstvom, što se također očituje u kompleksnosti njihovog nakita.
Unikatni komadi i rituali zajednice
Muzej nudi dragocjen uvid u kulturu Chettinada, prikazujući komade nakita koji predstavljaju najvažnije aspekte tradicije Nagarathar. Među njima su i Kazhuthuru, zlatne svadbene ogrlice sastavljene od 34 povezana komada, uz Gauri Shankaram, ceremonijalni dragulj koji muškarci nose u starosti. Ove vrste nakita nisu samo umjetnički izrazi; one nose dublje značenje i simboliku unutar zajednice.
/filters:format(webp)/local-samosal/media/media_files/2025/11/18/4-9-2025-11-18-11-54-19.jpg)
Utjecaj i inspiracija: Dragocjeno nasljeđe
Muzej također pokazuje ogrlice ukrašene rubinima i smaragdima, uz narukvice s uzorcima rakova i školjki. Ovi komadi odražavaju putovanja zajednice i korištenje uvezenih dragulja, uključujući poznate burmanske rubine, a svaki od njih nosi priču o identitetu i tradiciji.
Meenu Subbiah: Strastveni čuvar nasljeđa
Nakon 30 godina istraživanja i rada u industriji nakita, Meenu Subbiah pokrenula je svoj posao s nakitom, s vizijom osnivanja muzeja. Njena posvećenost kulturi i tradiciji navela ju je na putovanja u inozemstvo, gdje je tražila drevne primjere Chettinad nakita, kao i u lokalne hramove radi proučavanja nakita izrađenog za božanstva.
U jednom od svojih intervjua spomenula je kako su fragmenti hramskog nakita, izblijedjele fotografije i usmene predaje starijih članova zajednice igrali ključnu ulogu u formiranju muzeja, čineći ga tako egzistencijalnim dijelom njihove kulturne povijesti.