Ogromna količina podataka o prometnim nesrećama – Skriveni resurs automobilskih proizvođača
Danas su moderne vozila tehnološki naprednije nego ikad. Svaki prosječan automobil opremljen je desecima senzora, kamera i računala koja prikupljaju i obrađuju goleme količine informacija o načinu vožnje, performansama vozila i, što je posebno važno, o detaljima prometnih nesreća. Proizvođači automobila poput BMW-a, Tesle, Toyota ili Forda godinama skupljaju dragocjene podatke iz stvarnih situacija na cestama, ali oni najčešće ostaju zaključani unutar njihovih internih baza podataka. No, ti podaci mogli bi imati ogroman značaj za hitne službe čije intervencije često ovise o točnim i pravovremenim informacijama s mjesta nesreće.
Što automobilski podaci sadrže i zašto su važni hitnim službama
Automobili novije generacije mogu bilježiti zapanjujuću količinu detalja: brzinu vozila u trenutku nesreće, status kočnica i zračnih jastuka, broj putnika, je li sigurnosni pojas bio vezan, pa čak i podatke o smjeru sudara i lokaciji na kojoj se dogodio. Ponekad vozilo može automatski pozvati hitnu pomoć putem sustava kao što su eCall, ali to su često ograničene informacije.
Za hitne službe, pristup ovakvim detaljnim podacima može dramatično poboljšati učinkovitost i brzinu intervencija. Na primjer, precizni podaci o tome koliko je osoba bilo u automobilu i jesu li koriste sigurnosni pojas, omogućuju brzu procjenu prioriteta na terenu i informiraju bolničare o mogućim ozljedama prije njihovog dolaska.
Izazovi u dijeljenju podataka – Privatnost i tehnologija na raskrižju
Unatoč potencijalu, dijeljenje ovih podataka nije jednostavno. Proizvođači brinu o zaštiti privatnosti svojih korisnika i o regulativama kao što je GDPR, zbog čega su često oprezni prema automatskom razmjenjivanju informacija s vanjskim entitetima. S druge strane, postoje i tehnički izazovi – formati i standardi podataka još uvijek nisu u potpunosti usklađeni, pa informacije iz različitih vozila dolaze u različitim strukturama, što otežava njihovu brzu upotrebu.
Upravo zato se sve više raspravlja o potrebi za univerzalnim standardima koji bi omogućili sigurnu i brzu razmjenu samo ključnih, za život važnih podataka s hitnim službama, naravno uz poštivanje privatnosti i uz minimalnu invazivnost.
Pilot-projekti i inovacije u razmjeni kriznih informacija
Nekoliko europskih i svjetskih pilot-projekata nastoji premostiti jaz između proizvođača i hitnih službi. Na primjer, kroz tzv. “Incident Data Recorder” sustave, automobili automatski snimaju kritične podatke u slučaju sudara te ih, po potrebi i uz pristanak, prosljeđuju odgovarajućim službama. Nekolicina proizvođača već je počela testirati mogućnosti izravnog “push” slanja podataka vatrogascima, policiji i hitnoj pomoći, čime se smanjuje vrijeme od nesreće do prve reakcije na terenu.
Tu su i digitalne platforme koje omogućuju agregaciju i brzu interpretaciju podataka iz vozila bez otkrivanja identiteta vozača, čime se štiti privatnost a istovremeno olakšava brza reakcija hitnih službi. Primjerice, sustavi razvijeni u suradnji s Euro NCAP već pružaju automatske procjene ozbiljnosti sudara.
Potencijalne koristi i daljnji razvoj
Brže i preciznije informacije mogu značiti razliku između života i smrti u mnogim prometnim nesrećama. Sve više stručnjaka ističe kako bi otvaranje dijela automobilskih podataka hitnim službama moglo povećati razinu sigurnosti na cestama i poboljšati kvalitetu skrbi za ozlijeđene. Ključno pitanje ostaje kako uspostaviti ravnotežu između koristima za sigurnost i poštivanjem prava na privatnost vozača.
Zanimljivo je pratiti kako se razvija ovo područje – od pravnih okvira i tehnoloških rješenja do praktičnih primjena na terenu. S obzirom na napredak u digitalizaciji mobilnosti, nije teško zamisliti budućnost u kojoj svaki automobil postaje izvor pouzdanih informacija za spašavanje života, no put do te vizije još uvijek je prepun izazova i otvorenih pitanja.