Ottawa priprema široku automobilsku strategiju, dok veći dio industrije ostaje u mraku
Kanadska vlada, predvođena administracijom u Ottawi, najavila je ambicioznu strategiju namijenjenu transformaciji automobilske industrije – sektora koji je tradicionalno bio pokretač gospodarskog razvoja u zemlji. Dok vlada ističe kako je nova strategija ključna za osiguranje globalne konkurentnosti Kanade u sve zelenijoj i tehnološki naprednijoj automobilskoj budućnosti, brojni dijelovi industrije još uvijek čekaju na detalje i osjećaju se izostavljeno iz procesa.
Fokus na električna vozila i inovacije
Glavni naglasak nove strategije stavljen je na razvoj i proizvodnju električnih vozila (EV) te pripadajućih komponenti – poput baterija, softvera za pametna vozila i novih proizvodnih tehnologija. Ottawa jasno signalizira kako računa na strateška partnerstva s globalnim igračima, uključujući tvrtke kao što su Stellantis, Volkswagen i General Motors, u cilju privlačenja ulaganja u lokalne tvornice te poticanja otvaranja novih pogona vezanih uz održivu mobilnost.
Poticaji i porezne olakšice za inovacije u segmentu obnovljive energije i električne mobilnosti postaju okosnica pristupa, što je izazvalo val interesiranja u određenim podsektorima industrije. Ključni dio planiranih investicija odnosi se, prema dosad poznatim informacijama, na proizvodnju baterija – segment prepoznat kao glavna točka razvoja narednih desetljeća.
Tradicionalni sektori ostaju po strani
Međutim, velik broj proizvođača i dobavljača koji su tradicionalno usmjereni na komponente ili vozila s unutarnjim izgaranjem, izražava zabrinutost zbog nejasnoće Vladinih planova. Predstavnici tih sektora tvrde da većina strateškog dokumenta ne daje dovoljno informacija o prijelaznom razdoblju, niti pruža jasne smjernice kako će tradicionalni dijelovi industrije biti podržani tijekom transformacije.
Mnogi mali i srednji dobavljači stoga se osjećaju zapostavljenima – bez konkretnih mjera za reskilling svojih radnika, podršku kod transformacije proizvodnje ili pristup fondovima neophodnim za ulaganje u nove tehnologije. Takva nesigurnost otvara pitanja o budućnosti tisuća radnih mjesta koja direktno ovise o tradicionalnom lancu snabdijevanja.
Nedostatak transparentnosti izaziva nelagodu
Dio automobilske zajednice, uključujući sindikate i regionalne političke aktere, kritizira izostanak jasnog i sveobuhvatnog komuniciranja. Uz ograničenu dostupnost informacija, mnoge tvrtke ne znaju konkretno što mogu očekivati – ni u pogledu nadolazećih poslovnih prilika, ni moguće prijetnje postojećim radnim mjestima.
Navode kako Ottawa trenutno vodi razgovore sa “strateškim partnerima” u zatvorenim krugovima, bez šireg uključivanja industrije, obrazovnog sektora i civilnog društva. Strahuje se da bi takav pristup mogao rezultirati politikom koja donosi koristi samo nekolicini multinacionalnih investitora i zapostavlja širi ekosustav kanadske industrije.
Izazovi integracije nacionalnih i regionalnih prioriteta
Poseban izazov leži u činjenici da su potrebe automobilske industrije vrlo različite od provincije do provincije. Ontario, primjerice, ima dugu povijest u masovnoj proizvodnji automobila i dom je većine postojeće infrastrukture. Quebec se, s druge strane, sve više okreće razvoju baterijskih tehnologija i obnovljivih izvora energije kao podršci novim tipovima vozila.
Kritičari upozoravaju da bi nacionalna strategija morala biti dovoljno fleksibilna kako bi odgovorila na specifične regionalne zahtjeve, ali i pružila jedinstvenu viziju koja bi objedinila interese svih dionika. Bez jasne koordinacije, postoji rizik od fragmentacije ulaganja i narušavanja dugoročne stabilnosti industrije.
Uloga obrazovanja i razvoja radne snage
Bez pratećih mjera namijenjenih obrazovanju i razvoju kadrova, transformacija automobilske industrije mogla bi se pokazati nedovoljno inkluzivnom. Početne informacije o strategiji iz Ottawi zasad ne navode temeljite planove za prekvalifikaciju ili usavršavanje radnika – pogotovo onih iz najugroženijih, tradicionalno orijentiranih dijelova sektora.
Sindikati i udruge zaposlenika ističu da bi se učinkovita tranzicija mogla ostvariti tek uz sustavno ulaganje u strukovno obrazovanje, razvoj naprednih tehničkih vještina te osiguravanje dostupnosti prilika za sve kategorije radnika. U protivnom, riskira se povećanje socijalne nejednakosti i gubitak stručnog kadra koji je desetljećima bio temelj kanadske automobilske izvrsnosti.
