Automobilska politika pod povećalom: Tko je zapravo kriv za izazove vozača?
Automobilska industrija posljednjih je godina pod stalnim pritiskom promjena. Novi ekološki standardi, napredak električnih vozila, rastući troškovi automobila te stroži zakoni o sigurnosti i emisijama podigli su prašinu, ne samo među proizvođačima i zakonodavcima, već i među samim vozačima. No, kad politika ‘udarila’ po džepu ili navikama vozača, mnogi su prstom upirali u političare. Jesu li zaista oni krivci ili je potrebno pogledati i prema samim proizvođačima automobila?
Evolucija zahtjeva i koliko su se proizvođači snašli
Kroz desetljeća, automobilski su divovi poput Volkswagena, Renaulta i Toyote diktirali trendove mobilnosti. Ipak, kako su se europske i svjetske regulative pooštravale – s posebnim naglaskom na smanjenje CO2 emisija i zabranu motora s unutarnjim izgaranjem – većina proizvođača naišla je na raskrižje. Mnogi od njih s nelagodom prihvaćaju nove smjernice, često odgađajući ključne inovacije, jer “zarada danas” još uvijek najčešće prevladava naspram ulaganja za sutra. Pri tome, dio odgovornosti snose upravo velike grupe kao što su Stellantis, Mercedes-Benz Group ili Ford, koje su donekle kasnile s potpunom elektrifikacijom svojih flota, dovodeći tako tržište i potrošače u nezgodnu situaciju.
Cijene, ponuda i frustracije potrošača
Trendovi pokazuju veliki porast cijena novih automobila – ne samo zbog tehnologije, već i zbog produljenih lista dodatne opreme, sofisticiranih sustava za pomoć u vožnji, kao i nadolazećih softverskih pretplata. Ovdje je apsurd očit: u želji za napretkom, razvila se nova tržišna niša u kojoj se osnovni modeli automobila gotovo više ne nude, dok su tradicionalno pouzdani i dostupni automobili, poput legendarnih gradskih modela, sve rjeđi prizor na cestama. Umjesto olakšavanja pristupa mobilnosti, mnogi se vozači osjećaju dovedeno pred svršen čin – morate platiti više ili biti isključeni iz suvremene mobilnosti.
Lobi proizvođača, političari i izgubljena veza
Nije tajna da su najjači proizvođači automobila kroz povijest imali iznimno utjecajan lobi, osobito na razini Europske unije. Zastupanje interesa industrije često je stavljalo legitimne potrebe stanovništva u drugi plan. Umjesto da se stvore uistinu održiva rješenja, svjedočili smo neprirodnoj simbiozi između tržišnih imperativa i političkih kompromisa. Time su političari, radi kratkoročnih gospodarskih benefita, priklanjali se industriji, gubeći iz vida dugoročne interese korisnika. Sve to dovelo je do toga da, kad se “hladni tuš” novih pravila prevalio na vozače, proizvođači ponude rješenja – ali po vlastitim uvjetima i cijenama.
Što (ni)je u rukama običnih vozača
Dok prosječna osoba kritizira politiku ili standarde koji donose restrikcije i dodatne troškove, zaboravlja se koliko veliki proizvođači automobila oblikuju i kanale opskrbe i paletu proizvoda. U moderno doba ne možeš birati model bez obilja naplatnih dodataka, niti možeš lako servisirati automobil bez “ovlaštenog” servisa, a sve to dodatno komplicira i povećava troškove vlasništva. Kupci su uhvaćeni u zamku između zakonskih zahtjeva i ograničenih opcija na tržištu, što mnoge frustrira više od samih političkih odluka.
Budućnost: odgovornost nije samo na jednoj strani
Razumijevanje dinamike između politike i automobilskih proizvođača ključno je za ispravno sagledavanje tko su pravi “krivci” za složenu situaciju na tržištu automobila danas. Političke mjere samo su jedan kotačić u mehanizmu koji pokreće industrija automobila – a upravo u rukama proizvođača leži moć da, kroz inovacije i poštenu tržišnu igru, ponude rješenja koja će biti prihvatljiva svakome, a ne samo onima s dubokim džepom.