U prvim godinama 1970-ih, Ford Motor Company suočio se s neobičnim izazovom. Njihov novi model, kompaktni Maverick, dizajniran je kao pristupačna alternativa vozačima koji su brinuli o potrošnji goriva i troškovima. No, zbog iznenadnog smanjenja potražnje, Ford se našao s tisućama neprodanih automobila. Rješenje koje su pronašli bilo je jednako iznenađujuće, koliko i kreativno – parkirali su te automobile u ogromnom rudniku vapnenca, poznatom kao SubTropolis, koji se nalazi ispod Kansas Cityja.
Grad automobila ispod svijeta
SubTropolis je bivši rudnik vapnenca, isklesan u osamljeni labirint od otprilike 55 milijuna četvornih stopa tunela i skladišnog prostora. Ovaj podzemni kompleks ponosi se titulom najvećeg podzemnog poslovnog kompleksa u svijetu. Njegova prirodna izolacija omogućuje održavanje unutarnjih temperatura od oko 15-20 stupnjeva Celzija tijekom cijele godine, što smanjuje potrebu za dodatnim sustavima grijanja ili hlađenja.
Ford je zakupio oko 25 hektara ove podzemne mreže i uredno poredao redove svojih novih Maverick modela. Ova podzemna špilja štitila je automobile od vremenskih nepogoda poput tuče, sunca i vlage, a omogućila je Fordu da prodajna mjesta ne izdaje automobila koji su i dalje bili “novi”. Prema nekim informacija, ovi su automobili ostajali pod zemljom mjesecima, pa čak i godinama, dok se čekalo na prodaju.
Ekološki aspekti neprodanih vozila
S ekološkog gledišta, ova nevjerojatna priča otvara važna pitanja. Analiza životnog ciklusa koju citiraju ekološki aktivisti procjenjuje da izrada konvencionalnog automobila na benzin emitira otprilike 5,6 metričkih tona CO2 prije nego što automobil uopće napusti tvornicu. Tijekom svog životnog vijeka, benzinski automobil može generirati oko 30 metričkih tona CO2, većinom od izgaranja goriva.
Na taj način, svaki Maverick koji je završio u SubTropolisu nosio je “nevidljiv račun” ugljika koji je nastao tijekom njegovog proizvodnog procesa. Skladištenje ovih automobila pod zemljom održavalo ih je u dobrom stanju i spriječilo rasipanje potpuno novih vozila, što bi predstavljalo dodatni ekološki problem.

Učenje iz prošlosti za budućnost
Priče poput ove naglašavaju važne lekcije iz industrije i ekološke svijesti. Objekti poput SubTropolisa koriste prirodnu izolaciju kako bi održali relativno stabilne temperature, što može smanjiti potrošnju energije u usporedbi s nadzemnim skladištima. Ponovno korištenje rudnika za razne svrhe, uključujući skladištenje automobila ili podatkovne centre, može biti dio održivijeg industrijskog sustava.
Ipak, veća lekcija leži u proizvodnji vozila i njihovoj potražnji. Moderne studije otkrivaju da proizvodnja električnog automobila na baterije može uključivati više emisija u tvornici nego sličan benzinski model. Iako električni automobili nakon izrade smanjuju emisije, potražnja i proizvodnja i dalje su važni faktori u rasponu emisija koje se stvaraju kroz životni ciklus vozila.

U ovoj priči o Ford Mavericku, svijest o ekološkim posljedicama postaje jasnija. Najzelenije vozilo nije samo ono s najnižim emisijama po kilometru, već i ono koje nije proizvedeno bez razloga jer je proizvodnja bolje usklađena s stvarnom potražnjom.
Članak je prvotno objavljen na Yahoo Autos.