Europska unija i motori s unutarnjim izgaranjem: Zašto pada zabrana nakon pritiska industrije
Pozadina politike zabrane
Godinama unazad, Europska unija prva je najavljivala ambiciozne planove za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine. Jedan od ključnih elemenata bio je potpuni prestanak prodaje automobila s motorima unutarnjeg izgaranja nakon 2035. godine. Zamišljeno je da će se cijela europska autoindustrija transformirati, fokusirajući na električna i drugih vozila s nultom emisijom. Ova je mjera izazvala buru u autoindustriji, ali i među građanima naviknutima na benzin i dizel.
Industrijski pritisak i lobiranje
Automobilska industrija, koja čini srž gospodarstva mnogih država članica (posebno Njemačke, Italije i Francuske), nije ostala mirna na stroge regulacije. Kroz snažno lobiranje u Bruxellesu, veliki proizvođači poput Volkswagen, Stellantis i BMW isticali su nerealan tempo tranzicije te upozoravali na mogućnost gubitka desetina tisuća radnih mjesta u klasičnoj automobilskoj proizvodnji. Njemačka, kao dom najvećih proizvođača, igrala je ključnu ulogu: njihovi su politički lideri neprestano upozoravali da „tržište nije spremno“ za potpuni prelazak na električna vozila.
Tehničke i ekonomske zapreke
Unatoč rastućoj popularnosti električnih automobila, EU se suočila s nizom problema – od dostupnosti sirovina za baterije do nedovoljno razvijene infrastrukture za punjenje u mnogim državama istočne i južne Europe. Mnogi su proizvođači i poduzetnici istaknuli kako električni automobili još uvijek nisu dovoljno pristupačni širokom sloju kupaca, dok alternativna rješenja poput e-goriva ili vodika traže dodatne inovacije i kapital.
Promjena stava u Europskoj uniji
Pod tim pritiscima, policijski vrhovi Unije odlučili su omekšati svoju politiku. Prema najnovijim planovima, odustalo bi se od apsolutne zabrane motora unutarnjeg izgaranja, čime bi se omogućilo korištenje novih tehnologija koje smanjuju emisije, poput sintetičkih goriva. Ova promjena posebno ide na ruku vrhunskim proizvođačima sportskih i luksuznih automobila, koji su se najviše protivili potpunoj elektrifikaciji zbog očuvanja svojoj tradiciji i performansama.
Reakcije ekoloških udruga i javnosti
Ekološke organizacije, poput Greenpeacea i European Environmental Bureau, glasno kritiziraju odustajanje od zabrane, označavajući ga kao „popuštanje industriji na štetu klimatskih ciljeva“. S druge strane, velik dio javnosti već je izražavao skepse prema realnosti roka 2035. i isključivanju cijelog niza pristupačnih automobila s tržišta.
Šire gospodarske i tehnološke posljedice
Ova promjena neće samo utjecati na ponudu automobila, već i na cijeli eko-sustav europske autoindustrije – od dobavljača dijelova do centara za istraživanje i razvoj. Daje se prostora za inovacije u novim vrstama goriva i motorima s drastično smanjenim emisijama, a istodobno omogućuje postupaniju prilagodbu na električnu mobilnost.
Pitanja koja ostaju otvorena
Povlačenje iz zabrane motivirano je ne samo industrijskim pritiskom, već i geopolitičkim izazovima – posebice ovisnošću o azijskim dobavljačima baterija. Kako će ova odluka djelovati na razvoj zelenih tehnologija, položaj Europe u globalnoj autoindustriji te borbu protiv klimatskih promjena, pitanja su na koja će odgovori biti poznati tek u godinama koje dolaze.