Slika prikazuje dvoje studenata s ruksacima kako hodaju vanjskim stubištem između modernih zgrada od cigle u sveučilišnom kampusu.
Dodatnih 36 sveučilišta u Velikoj Britaniji našlo se na udaru pravnih postupaka od strane više od 170.000 studenata koji tvrde da nisu dobili svijest u obrazovanju koje su platili tijekom pandemije COVID-19. Ova situacija rezultirala je ozbiljnim previranjima unutar akademskog sektora, gdje su sadašnji i bivši studenti odlučili tražiti pravdu zbog neispunjenih obrazovnih standarda.
U ovom kontekstu, nedavna nagodba između University College London (UCL) i grupacije koja predstavlja studente stvara presedan za dalje pravne akcije. Ova grupacija, poznata kao Student Group Claim, sada zastupa i druge studente i diplomante koji smatraju da su im prava u obrazovanju prekršena. Pravni dopisi upućeni su ostalim 36 sveučilištima koja se također suočavaju s potencijalnim tužbama.
Sveučilišni sektor u Velikoj Britaniji, koji uključuje više od 140 institucija, nazvao je pandemiju “izazovom bez presedana”, naglašavajući potrebu za brzim prilagodbama na nove uvjete. Glavni glasnogovornik sektora izjavio je da su sveučilišta bila prisiljena brzo prilagoditi nastavu kako bi omogućila studentima da uspješno završe svoje diplome, unatoč uvjetima karantene koji su znatno ograničili osobnu nastavu.
Kako bi se dodatno razumjela ova situacija, ključno je razmotriti ekonomske aspekte. Prema navodima studenata, razlika u troškovima između online i osobno održavanih tečajeva postala je središnja točka rasprave. Tijekom pandemije, svi su se tečajevi premjestili na internet, a zajednički prostori u kampusima su bili ograničeni, što je izazvalo frustracije među studentima, posebice onima čiji su programi zahtijevali praktičnu nastavu.
Frustracije studenata tijekom pandemije
Studenti su se suočili s ogromnim izazovima, uključujući i ograničen pristup resursima i kolegijima koji su uključivali fizičke prostore. Frustracija je bila osobito izražena među studentima u područjima poput likovnih umjetnosti gdje je praktičan rad neophodan za razvoj vještina. Za mnoge je ovo iskustvo značilo propuštanje jedinstvene prilike, uz osjećaj gubitka prijateljstava i socijalnih interakcija koje su obično sastavni dio studentskog života.
Georgia se školovala za nastavnicu na Sveučilištu u Manchesteru tijekom pandemije Covida.
Primjer Georgia Johnson, koja se uključila u Student Group Claim, oslikava osobnu borbu mnogih studenata. Studirala je na Sveučilištu u Manchesteru, gdje je isprva doživjela podršku, ali se suočila s problemima mentalnog zdravlja tijekom postdiplomskog studija, koji su se održavali pretežno online. Georgia opisuje svoju situaciju kao traumatičnu, navodeći da je bila prisiljena odgoditi svoje studije zbog poteškoća premošćivanja prijelaza iz učionice u virtualni prostor. Njezini komentari odražavaju osjećaj iznevjerenosti i frustracije zbog neispunjenih očekivanja koja su bila povezana s obrazovanjem.
U nastojanju da se suoče sa situacijom, mnogi studenti su doučavali i tražili načine kako da se strukturno i emocionalno prilagode novim uvjetima. Međutim, i dalje su se borili sa strahom i tjeskobom prilikom povratka u učionice, što je istaknulo nužnost racionalne podrške i prilagodbe u obrazovnim institucijama.
Odgovornost sveučilišta
Osnovna tvrdnja Studentske grupe je da su sveučilišta bila odgovorna za pružanje visokokvalitetnog obrazovanja, a tijekom pandemije nisu uspjele ispuniti svoje obaveze. Prema Shimonu Goldwateru, partneru u Asserson Solicitors, ključno je priznati da, prema engleskom zakonu, potrošači imaju pravo na naknadu ako dobiju manju vrijednost od one koju su platili. Ova pravna osnova može otvoriti vrata za dodatne pravne akcije protiv drugih sveučilišta koja nisu pružila očekivane učiteljske metode i resurse tijekom pandemije.
Za 36 univerziteta koji su primili upozorenje o pravnim postupcima, situacija je postala još složenija kako se nastava prebacivala u hibridni model. Dok su neki kolegiji ostali online, drugi su se vratili dijelom u učionice, što je dodatno zbunjivalo studente. Mnogi su i dalje osjećali da nisu dobili pravu vrijednost za svoj novac, iako je sveučilišna zajednica naglašavala potrebu za prilagodbom na nadolazeće promjene.
Osim toga, studenti su se suočili s dodatnim izazovima tijekom štrajkova osoblja, što je dodatno otežalo situaciju i produbilo osjećaje nezadovoljstva. Sve te prepreke dovode do ozbiljnog razmatranja buduće odgovornosti sveučilišta prema studentima i njihove uloge u stvaranju kvalitetnog obrazovanja.
Rok za studentske zahtjeve vezane uz COVID-19 postavljen je za rujan 2026., otvarajući prostor za daljnje pravne akcije koje bi mogle oblikovati budućnost visokog obrazovanja. U međuvremenu, nastavlja se rasprava o važnosti osiguravanja visokokvalitetnog obrazovanja u kriznim vremenima i uloge sveučilišta u zaštiti interesa svojih studenata.
