Aplikacije za servis automobila: sigurnost ili iluzija?
Aplikacije za servise automobila, kao što je Uber, obećavaju praktičnost, ali važnije od toga je njihovo obećanje sigurnosti. Tijekom rasta dijeljenja prijevoza, korisnici su se oslanjali na to da će tehnologija pružiti sigurniji način putovanja. Ideja je bila da korisnici više ne trebaju šaljati poruke prijateljima s informacijama o vozačima, jer sve te podatke mogu pronaći na svojim uređajima.
Percepcija sigurnosti
U početku, vožnje su se činile sigurnijima. Svaki korisnik može vidjeti ime, fotografiju vozača i registarske oznake automobila. Vožnje su bile praćene, a informacije su bile lako dostupne. U slučaju problema, netko bi mogao znati gdje ste i s kim.
Suočavanje s tamnom stranom
Međutim, ovaj sustav počinje pokazivati svoju tamnu stranu. Uber se suočava s brojnim tužbama zbog seksualnih napada u kojima su uključeni njihovi vozači. Ove situacije razotkrivaju ružnu istinu o tome kako je tvrtka reagirala na prijave o napadima.
U nedavnom suđenju, Uberu je naređeno da jednoj ženi isplati 8,5 milijuna dolara zbog pretrpljenog zlostavljanja. Umjesto da se suoči s problemom, čini se da su rukovoditelji tvrtke, prema internim komunikacijama, odbacivali žrtve kao lažljivice dok su smišljali strategiju kako smanjiti svoju pravnu odgovornost.
Kritika modela poslovanja
Tradicionalni taksi sustavi imali su svoje prednosti. Vozači su bili licencirani, a nadzor je dolazio od lokalnih vlasti. Uber je, naprotiv, prekinuo ovaj model kako bi ostvario brži rast i širenje. Umjesto da osigura sigurnost svojih korisnika kroz višestruke provjere, odlučio je fokusirati se na profit i ekspanziju.
Žene kao ranjiva skupina
Žene i roditelji postali su posebno ranjiva skupina u ovom novom sistemu dijeljenja prijevoza. Mnoge žene su se oslanjale na Uber kako bi brže došle do odredišta, uvjerene da je to sigurna opcija. S obzirom na rastući broj incidenata, ta sigurnost se počinje dovoditi u pitanje.
Potraga za rješenjem
Umjesto da razvije sustav koji bi osigurao veću sigurnost, Uber je izabrao pravne trikove kako bi se zaštitio od odgovornosti. Obećanje sigurnosti postalo je marketinška strategija, a ne stvarna odgovornost. U situacijama kada korisnici traže poštenje i sigurnost, često nailaze na odbijanje prihvaćanja problema.
Trenutne politike i reakcije
Uber je najavio inicijative kao što je omogućavanje ženama da biraju vozačice, što je naišlo na kritiku zbog nejasne definicije identiteta. Prema mišljenju stručnjaka, ova politika ne rješava temeljne probleme sigurnosti i odgovornosti. Mnoge korisnice su istakle da se sustav ne ponaša prema njihovim potrebama i da su priče o napadima i zlostavljanju samo vrh sante leda.
Očekivanja korisnika
Korisnici nisu tražili savršenstvo; tražili su zadovoljavajući odgovor koji će im omogućiti povjerenje u sustav. Nažalost, ono što su dobili su prazna obećanja i, u mnogim slučajevima, licemjernost. Sve dok Uber ne preuzme odgovornost za svoje postupke i ne počne stvarno raditi na poboljšanju sigurnosti, povjerenje će biti teško ponovo izgraditi.
Usprkos svim izazovima, korisnici i dalje postavljaju pitanja koja aplikacije kao što su Uber trebale rješavati unaprijed: Je li ova vožnja stvarno sigurna?
