Nasljeđe koje se ne može zanemariti
Kada je Tobias Sühlmann preuzeo ulogu glavnog dizajnera u Porscheu, nije naslijedio samo ured i tim – naslijedio je i gotovo sedamdeset godina bogate dizajnerske tradicije. Porsche je marka s jedinstvenim “ADNom”; to znači da su određeni dizajnerski elementi ukorijenjeni toliko duboko da svaka radikalna promjena izaziva sumnju i kontroverzu, ne samo unutar kompanije, već i kod lojalnih obožavatelja diljem svijeta. Linije modela kao što su 911 ili Cayenne odavno su prepoznatljive, a svaka inovacija mora biti vješto uklopljena u tu tradiciju, da se ne izgubi autentičnost brenda.
Balansiranje između inovacije i tradicije
Sühlmannov izazov leži upravo u balansu između inovacije i očuvanja onoga što znači biti Porsche. Napredna aerodinamika, nova tehnologija i potrebe tržišta često “prijete” klasičnim oblicima. U automobilskom svijetu, neki proizvođači mogu sebi priuštiti drastične promjene – Porsche jednostavno ne može. Svaki dizajnerski detalj prolazi kroz povećalo ne samo internog tima, već i strastvene globalne zajednice, što značajno otežava uvođenje novih smjerova u dizajnu. Uloga glavnog dizajnera pretvara se u ulogu čuvara povijesti i identiteta.
Snažan pritisak očekivanja
Stvaranje novog modela u Porscheu znači moraš zadovoljiti vlasnike, nostalgiju ljubitelja, ali i usklađenost s razvojem tehnologije koja često zahtijeva promjene u dimenzijama, materijalima ili strukturi vozila. Porscheov dizajn mora biti prepoznatljiv na prvi pogled, dok istovremeno vozi prema budućnosti – elektrifikacija, autonomna vožnja i napredak materijala zahtijevaju kreativnost, ali i suptilnost. Sühlmann mora gledati daleko unaprijed, ali s jasnim pogledom unatrag.
Dizajn kao evolucija, ne revolucija
Jedan od najupečatljivijih primjera Porscheovog “ADNa” jest evolucija modela 911 od 1963. godine do danas. Promjene su uvijek bile “korak-po-korak”, gotovo neprimjetne oku laika. Sühlmann, svjestan te filozofije, ističe da u Porscheu “dizajn nije revolucija, nego evolucija” – ovo pravilo postaje njegova svakodnevna mantra. Upornost u očuvanju identiteta donosi sigurnost kupcima, ali istovremeno usporava implementaciju odvažnijih rješenja koja bi ga mogla odvesti ispred konkurencije.
Dizajner u središtu brenda
Raditi u Porscheu kao dizajner nosi i posebnu težinu jer se od svakog, a posebno od glavnog dizajnera, očekuje da razumije osjećaje i ponos koje ovaj brend budi. Vizualni jezik Porschea mora komunicirati pouzdanost, snagu i sofisticiranost, ali bez pretjerane ekstravagancije. Sühlmann se, kao novi kapetan tog broda, mora izboriti i za povjerenje unutar same kompanije. Svaki njegov prijedlog promjena detaljno se analizira, a često ga prati i notorni komentar: “Je li to još uvijek Porsche?”
Ograničenja uzrokovana slavom
Porscheova “slava” i prepoznatljivost, iako neprocjenjiva kao marketinški alat, ograničava manevarski prostor kreativcima. Originalni dizajn 911 modela je svetinja – promjene moraju biti minimalističke, gotovo subliminalne. Novi talenti u dizajnerskom timu, iako puni ideja, često nailaze na zid konzervativizma. Sühlmannov zadatak nije samo inspiracija za nove projekte, već i diplomatska misija unutar i izvan dizajnerskog odjela.
Pogled na budućnost uz čuvanje korijena
S porastom elektrifikacije i novim, strožim ekološkim pravilima, Porsche mora odgovoriti na tržišnu dinamiku bez gubitka svog vizualnog identiteta. Sam Sühlmann i njegov tim pokušavaju pronaći “zlatnu sredinu” – stvoriti automobile koji su odmah prepoznatljivi kao Porsche, ali i dovoljno moderni i tehnološki napredni za nadolazeće desetljeće. Upravo tu leži istinska težina posla glavnog dizajnera Porschea: stalno tražiti novi izraz, a da pritom ni na trenutak ne zaborave odakle su krenuli.