Čudni i opasni načini na koje su vozači ostajali topli prije nego što su automobili imali grijanje
Putovanje kroz led bez topline: život prije automobilskih grijača
Iako danas mnogi od nas gledaju s dozom ljutnje na struganje zaleđenih prozora i čekanje da se vozilo dovoljno zagrije zimi, malotko se prisjeća koliko je vožnja bila izazovna tijekom hladnih mjeseci prije nego što su automobili dobili grijanje. Sama ideja sjedenja u automobilu bez kabine, izloženih ruku na upravljaču, izgleda gotovo nezamisliva, ali upravo su to bili počeci automobilizma. Prvi automobili, inspirirani kočijama s konjskom zapregom, nisu imali zatvorene kabine. Putnici su tako bili potpuno izloženi vjetru, snijegu i niskim temperaturama. Zamislite da po ledenom siječnju vozite okolnim ulicama Chicaga: temperature su često bile ispod nule, a grijanje nije postojalo niti kao ideja, a kamoli kao luksuz.
Rudimentarni pokušaji zagrijavanja: kameni grijači, lampe i smioni eksperimenti
Nakon uvođenja zatvorenih kabina, pojavio se novi izazov – kako stvoriti ugodnu temperaturu unutar vozila? Najranije „rješenje“ bilo je jednostavno, ali iznimno rizično: upotreba grijanih kamenja, briketa i vodovodnih boca napunjenih vrućom vodom, često smještenih u metalne sanduke izolirane azbestom ili drugim materijalima koji bi danas bili nezamislivi u prometu. Drugi su išli korak dalje paleći ugljen ili koristiti lampe na plin za zagrijavanje zraka i emitiranje topline. Ovakve metode nisu samo zagađivale unutrašnjost dima i neugodnim mirisima, već su sa sobom nosile i stvarnu opasnost od požara te trovanja ugljičnim monoksidom, budući da su neki od plinova koji su se koristili sadržavali metan, vodik pa i monoksid – tihi, ali smrtonosni udisaj.
Izumitelji i prve inovacije: put prema sigurnijem grijanju
Unatoč opasnostima, inovatori su radili na tome da zagrijavanje automobila postane sigurnije i ugodnije. Margaret Wilcox, koju povijest prepoznaje kao pionirku automobilskog grijanja, razvila je prvu ideju grijača koji koristi toplinu iz motora za zagrijavanje zraka unutar automobila. Iako njezino rješenje nije odmah postalo standard, postavilo je temelje za kasniji razvoj klasičnih sustava grijanja motornim zrakom. Prije masovne proizvodnje takvih sustava, postojali su i još rizičniji eksperimenti, kao preusmjeravanje topline iz auspuha (ispušnog sustava) što je dodatno povećavalo rizik od udisanja opasnih plinova, uključujući spomenuti ugljični monoksid.
Uspon modernih sustava klimatizacije i sigurnosne dileme današnjice
Sredinom 20. stoljeća dolazi do pravih iskoraka u dizajnu grijača. Ford Mark I Cortina iz 1964. uvedla je „Aeroflow“ sustav koji je prvi kombinirao svježi dovod zraka s cirkulacijom tople unutarnje klime, a grijači su polako počeli postajati standardna oprema. Tada se smanjio rizik od požara i trovanja, a vožnja zimi konačno postaje podnošljiva za širu javnost.
No, današnji napredak donosi sasvim drugu vrstu opasnosti – onu koja dolazi s naprednim, ali često nepraktičnim kontrolama na ekranima osjetljivim na dodir. Dok su nekadašnji „klizači“ i prekidači omogućavali regulaciju temperature bez gledanja s ceste, moderna vozila kontrolu klime često prebacuju na multifunkcijske infotainment sustave. To znači da, kako bi vozač pojačao grijanje, mora prolaziti kroz digitalne izbornike, usmjeravajući pogled i pozornost sa ceste na ekran. Istraživanja, poput onog koje je proveo Auto Express, pokazala su da su ovakvi sustavi često zbunjujući, spori ili zakomplicirani – pa su čak i brzi zadaci (poput podešavanja grijanja) jednako ometajući kao korištenje mobitela tijekom vožnje.
Povratak na jednostavnost: ponovno otkrivanje „starih“ rješenja
Zabrinutost za sigurnost na cestama potaknula je i samu industriju da prepozna zamke digitalne složenosti. Dok su ekranizirani sustavi i dalje dominantni, neki proizvođači, poput Volkswagena, javno priznaju greške i vraćaju fizičke tipke i prekidače za osnovne funkcije poput grijanja i ventilacije. S obzirom na razvoj i povijest automobilskih grijača, jasno je da put prema sigurnom, učinkovito zagrijanom automobilu nije bio nimalo jednostavan, ali je itekako bio uzbudljiv i poučan – s jednako zanimljivim poglavljima u prošlosti i u sadašnjosti.