Strogi ciljevi emisije CO2 Europske unije za putničke automobile i lagana komercijalna vozila postavljaju velike izazove pred proizvođače automobila, a jedan od njih, Stellantis, suočava se s potencijalnom kaznom od 2,5 milijardi eura zbog propuštenih ciljeva emisije u razdoblju od 2025. do 2027. godine. Ova situacija prisiljava kompaniju na ključne odluke: ili mora drastično povećati prodaju električnih vozila (EV) – što smatra „nemogućim“ – ili se suočiti s mogućim zatvaranjem postrojenja na bazi motora s unutarnjim izgaranjem, kao što je njihovo postrojenje u Atessi u Italiji. Ova dilema ne odražava samo odluke Stellantisa već i šire računanje cijele automobilske industrije, gdje proizvođači moraju dati prioritet regulatornoj usklađenosti i prilagodljivosti EV-a kako bi izbjegli ozbiljne posljedice.
Regulatorne prijetnje: Stellantisov binarni izbor
Europska unija revidirala je okvir za emisiju CO2, koji zahtijeva da proizvođači automobila tijekom razdoblja od tri godine (2025. – 2027.) smanje emisije na 93,6 g CO₂/km za putničke automobile i 153,9 g CO₂/km za lagana komercijalna vozila. Stellantis, kao konglomerat marki poput Fiata, Peugeota i Chryslersa, suočava se s ozbiljnim rizicima. Do 2024. godine, EV-ovi čine samo 14% prodaje u Europskoj uniji, a Stellantisovi EV-ovi predstavljaju tek mali dio ovog udjela.
Postrojenje u Atessi, ključno za proizvodnju komercijalnih vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem, dodatno komplicira situaciju. Ako bi se to postrojenje zatvorilo, Stellantis bi mogao ukloniti vozila s visokom emisijom iz svoje flote, što bi moglo pomoći u ispunjavanju regulatornih zahtjeva. Međutim, takav potez mogao bi izazvati radne sporove u Italiji i dodatne političke komplikacije. Alternativne strategije poput kupovine emisijskih kredita (npr. od Tesle) ili ubrzanog povećanja proizvodnje EV-a bile bi financijski opteretne i vremenski ograničene. Stellantis je za elektrifikaciju planirao investirati 30 milijardi eura, dok su konkurenti poput Volkswagena već razvili složene lance opskrbe EV-ima.
Zašto Stellantisova strategija pada na testu stresa
- Nedostatak skalabilnosti EV-ova: Stellantisovi EV-ovi, poput Peugeota E-208 i Jeep Wrangler 4xe, zaostaju za konkurencijom kao što su Teslina Model Y i Ford F-150 Lightning u pogledu dometa, brzine punjenja i potražnje kupaca. Cilj od 50% EV prodaje do 2030. godine čini se nerealnim bez značajnog zatvaranja postrojenja s motorima s unutarnjim izgaranjem.
- Operativna krutost: Postrojenje u Atessi, koje se fokusira na dodavanje kombija s motorima s unutarnjim izgaranjem, predstavlja značajan izazov za prilagodbu proizvodnje. Prijelaz na EV-ove zahtijevao bi ogromna financijska ulaganja i vrijeme, što može biti teško ostvariti unutar roka 2025-2027.
- Slabosti regulatornog lobiranja: Dok EU pruža određenu fleksibilnost, javna priznanja Stellantisa o svojim izazovima kontrastiraju s konkurentima poput BMW-a i Renaulta, koji su tiho reorganizirali resurse za EV-ove, održavajući povjerenje investitora.
Implikacije za ulaganja: suprotni signali prodaje
Rizici za investitore u Stellantis su egzistencijalni. Kazna od 2,5 milijardi eura, što odgovara otprilike 10% neto dobiti za 2023., mogla bi destabilizirati financijsku situaciju kompanije. Dodatno, zatvaranje postrojenja može potaknuti sindikalne štrajkove i političku intervenciju, čim izazvati dodatne operativne i reputacijske troškove.
Preporuka za suprotnu prodaju: Dionice Stellantisa (STLA) trguju s omjerom EV/EBITDA od samo oko 10x, što odražava tržišni skepticizam prema njihovom prijelazu na EV. Investitori bi trebali razmotriti izloženost smanjenju, zbog nedostatka zamaha u prodaji EV-a i ovisnosti o rizičnim operativnim aktivnostima.
Kupite konkurente:
– Tesla (TSLA): Dominira potražnjom za EV-ima s oko 70% globalnog tržišnog udjela u premium EV segmentu. Njihov poslovni model temeljen na softveru i globalni gigafaktori omogućuju brzo skaliranje.
– Volkswagen (VOW.GR): Ima prednosti s jakom kapitalizacijom na tržištu EV-a, uključujući modele kao što su ID.4. Njihova modularna arhitektura snižava troškove proizvodnje.
– Nissan (7201.T): Koristi pristupačni savez s Renaultom za ciljanje masovnog tržišta EV-a, s platformama spremnim za usklađenost.
Šira slika autoindustrije
Ulagači bi se trebali fokusirati na tri ključne metrike prilikom ocjenjivanja proizvođača automobila:
1. Stopa rasta prodaje EV: Prioritizirajte tvrtke koje imaju rast prodaje EV-a veći od 30% godišnje (npr. Teslinih 50%+).
2. Snaga regulatornog lobiranja: Tvrtke s utjecajem na EU politiku, poput Volkswagena, suočavaju se s manjim rizicima u pogledu usklađenosti.
3. Diverzifikacija proizvodnje: Proizvođači s globalnim postrojenjima za EV i partnerstvima za baterije, kao što je Ford-LG Energy Solution, smanjuju rizike u lancu opskrbe.
Prijelaz ima cestarinu
Stellantisova dilema odražava egzistencijalne promjene u automobilskoj industriji. Za ulagače je važno izbjeći ovisnosti o infrastrukturi s motorima s unutarnjim izgaranjem i ulagati u kompanije koje razvijaju lance opskrbe za EV-e i regulatorno lobiranje. Rokovi EU-a ne mogu se pregovarati, a Stellantisova borba između prilagodbe i kazni pokazuje nedostatak dugoročnog strateškog razmišljanja. U ovoj novoj eri, regulatorna agilnost postaje ključna, a ne samo inženjerska stručnost za određivanje budućnosti pobjednika u autoindustriji.
Završni prijedlog: Prodati STLA. Kupite izloženost čelnicima EV-a poput TSLA i VW, koji imaju bolju poziciju da iskoriste regulatorne vjetrove nasuprot naslijeđenim proizvođačima automobila.