Europska unija odustaje od plana zabrane motora s unutarnjim izgaranjem do 2035. – što to znači za budućnost automobilske industrije?
Pozadina ambicioznog plana
Europska unija već nekoliko godina intenzivno radi na zelenoj tranziciji, s ciljem da postane klimatski neutralna do 2050. Jedan od najvidljivijih koraka u tom smjeru bio je plan za zabranu prodaje novih vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem do 2035. godine. Taj je prijedlog izazvao niz reakcija – od entuzijazma u ekološkim krugovima, preko zabrinutosti unutar automobilske industrije, do otvorenog protivljenja nekih država članica i glavnih proizvođača automobila.
Iznenadni preokret u europskoj politici
Kako prenosi “Notícies d’automoció”, Europska unija sada navodno odustaje od ovog ambicioznog plana. Prema informacijama koje dolaze od zakonodavaca bliskih procesu odlučivanja, zabrana od 2035. više nije na stolu, barem ne u obliku kako je prvotno zamišljena. Umjesto toga, politička rasprava seli se prema fleksibilnijim rješenjima, ostavljajući više prostora za različite tehnologije i prilagodbu država članica.
Razlozi za promjenu kursa
Odluka o povlačenju plana iz 2035. prvenstveno je motivirana izazovima s kojima se tržište trenutačno suočava. Iako su proizvođači poput Volkswagen Grupe, Stellantis i Mercedes-Benz najavili značajna ulaganja u elektrifikaciju, realnost pokazuje da je infrastruktura za električna vozila još uvijek nedovoljno razvijena u većem dijelu Europe. Osim toga, visoke cijene električnih modela i ograničeni domet još uvijek su kamen spoticanja za mnoge potrošače.
Drugi važan razlog je zabrinutost za radna mjesta u automobilskoj industriji. Tradicionalna proizvodnja motora s unutarnjim izgaranjem zapošljava desetke tisuća ljudi, a strahuje se da bi prebrza tranzicija mogla izazvati val otpuštanja i ekonomske poremećaje, posebno u državama poput Njemačke, Italije i Španjolske gdje je industrija posebno snažna.
Stavovi država članica i lobista
Nova dinamika unutar Europske unije rezultat je žestokog lobiranja dijela država članica, ali i automobilskih lobista koji su upozoravali na tehničku i ekonomsku nepraktičnost tako oštre mjere. Zemlje s autoindustrijom koja se još uvijek oslanja na dizelske i benzinske motore inzistiraju na postupnijem pristupu i većoj tehnološkoj neutralnosti.
Njemačka, primjerice, već je ranije uvjetovala svoju podršku dopuštanjem sintetičkih goriva, dok su države sa slabijom infrastrukturom za EV sugerirale odgodu ili prilagodbu vremenskog okvira.
Utjecaj na proizvođače i tržište
Proizvođači automobila su podijeljeni. Dok neki, poput Tesla i Polestar, zagovaraju ubrzanu elektrifikaciju cijelog europskog tržišta, tradicionalni giganti sada dobivaju više prostora za razmišljanje i razvoj različitih pogonskih tehnologija. Ova odluka otvorit će vrata daljnjim inovacijama u polju hibridnih rješenja, efikasnijih konvencionalnih motora te razvoju sintetičkih i bio-goriva.
Proširena fleksibilnost omogućava i malim proizvođačima lakši prelazak prema zelenijim rješenjima, bez nužnog žurnog napuštanja postojeće tehnologije.
Reakcije javnosti i ekoloških organizacija
Potez Europske unije naišao je na podijeljene reakcije javnosti. Dok su udruženja proizvođača i dio potrošača pozdravili smanjenje regulatornog pritiska, ekološke organizacije poput Greenpeacea i Transport & Environment izrazile su nezadovoljstvo, smatrajući da Europa time riskira globalno vodstvo u borbi protiv klimatskih promjena i usporava prijeko potrebnu energetsku tranziciju.
Pristalice strožih regulacija strahuju da će odgađanje ovakvih odluka dovesti do dugotrajnog zadržavanja štetnih emisija, te su najavile nastavak pritiska na europske institucije da ostanu dosljedne svojim zelenim ciljevima.
Što slijedi na europskoj političkoj sceni?
Izgledno je da će tema regulacije automobilske industrije i dalje biti jedno od najvažnijih pitanja budućih europskih komisija i nacionalnih vlada. S obzirom na sve kompleksnije tržišne i političke okolnosti, Europska unija sada ulazi u novo razdoblje – ono u kojem će pragmatičnost i tehnološka fleksibilnost biti ključne riječi u odlučivanju o budućnosti europskog automobilizma.
